petak, 29. ožujka 2013.

Kava uz crtić-najbolja kava



Ne volim ovaj novi Cartoon Network, hoću onaj iz devedesetih kad sam kao klinka ustajala ujutro i gledala sve one awesome stare crtiće. Iako se i danas tu i tamo i na ovom novom, komercijaliziranom CN-u može naći koji dobar. 

Evo npr, meni je Adventure Time genijalan :D Njega svako jutro uz kavu gledam (da, počela sam se dizati ujutro iako ne moram, malo popravljam bioritam i tako to.)






Ne znam eto, toliko mi je simpatičan taj Adventure Time, i ovi likovi su čudno preslatki, i baš se nasmijem k'o kreten nekad.

Mater mi se smije jer ima curetinu od 22 koja joj ujutro ne da da gleda turske serije jer ona hoće svoj crtić pogledati. I ja se sebi nasmijem, 'ta ću.









Krenem često razmišljati o sebi, i takvo sam dijete ponekad. Nije to ni loše, sve dok razumno postupaš oko bitnih stvari, a sitnice poput jutarnjih rituala, i izbezumljenosti i sjaja u očima kad posjetiš trgovinu s igračkama su ionako oni kratki trenuci istinske sreće :D

U BBI-u u Sarajevu sam vidjela Darth Maulov lightsaber, onaj dvofazni crveni! i malo mi je falilo da ga kupim. Sreća moja pa nisam imala para uz sebe jer to sranje plastično košta 90 maraka. Razum kao da mi malo odmori u trgovini igračkama.








Ali veselim se jer ću jednog dana imati dijete, možda djecu, ne znam, koje će imati mamu da gleda crtiće s njim/njom, i igra se s njenim/njegovim igračkama. Jedva čekam da tom djetetu kupim legiće. Mislim da mi neće biti kraja.

Šalim se, ne čekam jedva :D Nisam neka children osoba, volim klince strašno, ali me brzo izmore. Imam dvije nećakinje i jednog nećaka koje istinski obožavam, ali se umorim kad sam cijeli dan s njima, pa cijenim što su mi tek 22 i što neću tako skoro imati svoje. Nadam se. :D

ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

Malo kukam, malo pišem o Sarajevu.

Pa ne mogu više ovu zimu, koji je ovo vrag, ni u 1. mjesecu nije ovako bilo. Poželjela sam proljeće više nego išta, i to ne samo za vikend, nego kad već dođe nek' i ostane. Proljeće pička si, da znaš.
Izvinite na izražavanju, isfrustrirana sam manjkom sunca.

Bila sam u Sarajevu. Opet :) Meni Sarajeva nikad dosta, i uživala sam, prilično. Vratila se deblja i sretnija, sa malo bolova u leđima od busa, ali ništa zato.

Evo vam i fotka jedna. Samo jedna jer ove ostale nisu za javnost :D







Malo je reći da sam se smrzla dok sam ju fotkala, ekspozicija na 30 sekundi i cupkanje kraj stativa na minus temperaturi :D Ali bilo je prilično vedro, što je neobično za skoro uvijek maglovito Sarajevo pa sam to morala iskoristiti. Nisam puno pejzaža fotkala, imam i od zadnjeg puta, a i uvijek volim ostaviti još lokacija za svaki put kad se vratim. Ostale fotke su glupiranja sa društvom, pijani pokušaji slikavanja u klubu i tako dalje. :D


Čekam lijepo vrijeme da opet krenem trčati, taman sam bila krenula i zahladilo je, pa su kiše počele, pa sad i ovaj snijeg, opet ću ispasti iz kondicije do tad, a nije da mi i motivaciji dugo treba da ispari :D

Nadam se da ste svi dobro, unatoč ovom nepostojećem proljeću.
:*

četvrtak, 14. ožujka 2013.

Isplati se biti strpljiv. Dobre stvari te uvijek negdje čekaju, zahvalna sam na dobrim stvarima i dobrim ljudima.

Nego, da se malo vratim sebi. Mislim da mi je mobitel opsjeo neki zloduh. Ozbiljna sam :D Pali mu se svjetlo bez ikakvog razloga i to uvijek na okrugao sat, nikad na 4:02, 17:14, ne, uvijek na 4:00, 17:00, 13:00 i to kad se njemu sprdne kako koji dan. Onda se gasi pa mi budilica ne zvoni ujutro, pa počne vibrirati iz čista mira bez da me itko zove, bez da stiže poruka ili mail. Zloduh, kažem vam. :D



Crko mi je i moj voljeni fotić. R.I.P. Canon, fino smo se družili ove 4 godine. Skupljam sada za novi, treba mi SAMO 7500kn. Veselo. :D
Sad fotkam analognim, iako mi baš fali moj fotić. I ja se za svašta vežem, bože mili.


Idem u Sarajevo sutra. Poželjela sam dobrih ćevapa i mojih ljudi tamo, posudila sam od dragog mi prijatelja fotić pa ću se vratiti i s dobrim fotkama. I par kila deblja pretpostavljam :D
Neka, čim je od ćevapa i pite, dobro je.


Potrošili ste upravo par dragocjenih minuta na moje baljezganje, izvinite eto što sam tipkala, tipkala sam. Danas barem :D

Ljubite se, grlite se, bit će hladno za vikend-grijte se s nekim. :*

subota, 9. ožujka 2013.

Vrijeme liječi sve, samo ne na vrijeme.

Baš imam talent za ovo krivo vrijeme. Često me spopadne sve krivo. Krivo vrijeme, krivo mjesto, krivi dan, krive ljubavi, krivi ljudi, krive misli.
No vrijeme ima taj jedan trik. Kad malo prođe, ostane iza, shvatiš da vrijeme uopće nije bilo krivo, sve se na kraju nekako magično posloži.


Sva ta sranja što se događaju i izazivaju bol nose jedan ogroman paket sa sobom. Jedan veliki paket zrelosti.
Bol nas čini pametnijima, čvršćima. To je samo dio nas s kojim se treba znati nositi, kojem ćeš na kraju biti zahvalan jer si ovo što jesi danas.

ponedjeljak, 4. ožujka 2013.

Rose Tattoo

Tu sam. Čitam vas. Slabije komentiram, još slabije pišem jer sam imala neki čudan period druženja samo sa sobom i knjigama. To je zbog zime i snijega kojeg stvarno ne volim, depresivan je i beskoristan, taj snijeg nema ama baš nikakvu ulogu sem da se pretvori u bljuzgu i naživcira me.

Nego, proljeće je. Meni jest, zajebi kalendar, čim je sunca meni je proljeće. A proljeće je divan period za pokrenuti se, izaći van, upiti malo sunca i rastegnuti osmijeh na lice.






Imali smo jednom a faksu vježbu iz komunikacijskih vještina, ako se gledate u ogledalo jednu minutu i nasmijete se sebi, počet ćete se od srca smijati i popraviti si raspoloženje. Da, izgledat ćete si kao kreten najveći jer se smijete vlastitom odrazu, ali funkcionira! :D

Htjela sam još nešto bitno tu napisati i eto, zaboravila.
Nema veze, evo vam pjesma, meni ne izlazi iz glave već tjednima.

Uživajte. I do tipkanja... smijte se :)