Da vi samo znate kako ja postiđeno kuckam ovaj post. Kao i svaki prije njega kad ne pišem duže vrijeme.
Letargična sam za popizdit. Samo bi spavala, smucala se po sobi sa šalicom Lady Grey čaja s mlijekom i knjigom u ruci.
Čitam Šalkovića trenutno, roman ''Pala karta'' tamo iz 2003. još, i iznenađujuće je dobar. Čitam o svim tim putovanjima i iskustvima koje je prošao bez kinte u džepu, o prečudnim i zanimljivim ljudima koje je upoznao, i poželim strpati u ruksak najosnovnije stvari i odlutati na drugi kontinent. Skupiti iskustva, vidjeti gdje će me putevi odvesti. Možda budem striptizeta negdje u Coloradu. Hahah, jebeš to, nit znam plesat, nit' imam sise. Onda se još malo prizemljim kad vidim da imam ušteđenih 20 eura i da s time ne mogu ni do Karlovca.
Sjetila sam se upravo da sam poslala prije ne znam ni sama koliko mjeseci pismo budućoj sebi na http://www.futureme.org/ iskreno, ni ne sjećam se što sam si napisala više, a mislim da stiže tek za godinu dana. U prethodnim pismima sam psovala samu sebe i baš sam se onako, pošteno nasmijala čitajući ih. Ako niste znali za to, probajte, možda i vi nasmijete buduće sebe :D
p.s. sanjala sam našeg Dajdžu jučer, a ne znam ni kako izgleda čovjek.
