Čovjek s velikim Č

''Ma ti, tebi su ljudi uvek... kako da kažem, potencijal sebe samih. Pogrešno. Niko neće biti bolji. Tvrdim ti, ljudi su na današnji dan, ove sekunde - i bilo koje druge, uostalom - najsavršeniji mogući model sebe. Niko nije manji od svog konačnog dometa (...) '' - M. Šelić, Malterego

Čovjek je zaista fascinantan stvor. Kako je Nietzsche rekao: '' Čovjek je nešto gipko i plastično - iz njega se može napraviti što god se hoće.''
Nikako da shvatim zašto onda ljudi oblikuju kretene od sebe. Ili još manje shvatljivo, zašto kretenima puste da ih oblikuju.

Neshvatljiva mi je i činjenica da ljudi ne žele učiti, ne žele otkrivati ništa novo.
Hajmo se svi zakukuljiti u svoju komfort-zonu i ne izlaziti iz nje, suditi svemu drugačijem i propagirati samo svoju prizmu svijesti i spoznaje, koja je na razini planktona.

Ok, malo pretjerujem, ali me strašno frustrira pametovanje vidno zatucanih ljudi. Moja filozofija je - ako ne znaš ništa o tome, ne pametuj. Čitaj. Nauči.

Nije problem pogriješiti, kako ćeš drukčije naučiti nešto ako ne pogriješiš nikada. Greške su dobre. Greške su iskustvo.

Ljudima sam fascinirana, oduševljena i iživcirana u isto vrijeme, baš zato što smo svi toliko različiti. To je dobra stvar, da me ne shvatite pogrešno, ja volim različitosti. I koliko god me nervirali uskogrudni ljudi, sebi puni pameti, sama sam si kriva jer im dopuštam da dopru do mene i izazovu stres. I od njih učim nešto na kraju krajeva. Samokontrolu.

Kaže Krleža: ''Tebi, o gluposti ljudska, udaram himnu o bubanj.''

E, tako ću i ja. S vremenom će i ovaj zen u glavi napredovati pa me intelektualne provokacije debila više neće dirati.

Ali ne bi svijet bio isti bez debila. Svi mi održavamo savršenu ravnotežu u svemiru. I kao što kaže odlomak na početku posta, u ovom trenutku čovjek je najnaprednija verzija sebe, neću toj naprednoj verziji dozvoliti zamaranje nebitnim mišljenjima, nije to zaslužila, najnovija verzija je to, hej.

Ok, mali dio nevezan za ovaj post, ali ću ga ugurati ovdje na kraj, da se zavalim Sashkoneli na nagradi za blog, moja prva blogo-nagrada, jej :) 

Trebala bi ja tu tegirati nekoga, ali pošto ste to više manje već svi vi koje pratim to obavili, ostavljam to slobodno da se tegira tko god želi.

I na kraju, obećala sam Dajdži sliku s ušima od Minnie, evo ti nesrećo, obećanje je obećanje :)

Practice makes perfect, right?

Krenula ja crtati neki dan, uhvatila me želja.. pa pošto nemam neke inspiracije za pisanje zanimljivog posta, podijeliti ću sa vama par fotki i koju riječ o svom pokušaju.

Naime, krenuh ja, puna elana, sjela za stol, pripremila bilježnicu, olovke, akrilne boje i kistiće i bacila se na posao.

Kreativni nered :)

Skicirala sam momka, i krenula blendati kistićima. Prvi put sam koristila dry brush tehniku i prilično sam fascinirana njome jer sam oduvijek imala poteškoća sa sjenčanjem, a ovo uvelike olakša posao :)

I tako, crtkaram ja, došla negdje do pola, gledam crtež i nešto ne mogu vjerovati da sam zadovoljna. Inače sam najveći kritičar sama sebi, i sebe najteže zadovoljim, jer znam koliko mogu pa ne prihvaćam ništa manje.

Ovdje sam shvatila da mi se baš sviđa kako sam krenula

I što sam ja više crtala to je moje zadovoljstvo jenjavalo. Da bi na kraju dovršila crtež i shvatila da sam ga zasrala i da mi se uopće ne sviđa.

Bleh.

Fulala sam u sjenčanju, s ovom pozadinom (ne znam ni sama što sam htjela postići ovom teksturom i zašto sam to išla popunjavati suhom pastelom), i ovu kapu sam očajno nacrtala, nije realistična uopće. Jedino što mi se sviđa su oči i usne :D

3 i pol sata sam ga crtala da mi se na kraju ne bi ni svidio. Nije prvi put nažalost, ali prvi put koristim tu tehniku, ovo je barem bila dobra vježba ako ništa drugo :)

Jedan happy post o knjigama i najdražem umjetniku

Pustiti mene među knjige je kao pustiti malo dijete u tvornicu slatkiša. Da, bila sam na Interliberu :)

Otišla bi ja i ranije, ali sam htjela baš 16.11. jer je Marčelo potpisivao svoj novi roman :)
Rekla sam vam u prošlom postu da je bog (skromno, jašta) :)
tako da mi je današnji (odnosno jučerašnji s obzirom u koje sitne sate ovo pišem) Interliber bio posebno drag.

Mislim da sam najduže od svih zadržala onaj ogroman red jer sam se raspričala s čovjekom, and I'm not even sorry! :)

Roman se zove Malterego koji je zapravo trilogija, izašao je tek prvi dio 'Rubikova stolica' i jedva čekam da ju krenem čitati! Moram dovršiti Hessea prvo, a preuzbuđena sam zbog ove knjige. I CAN'T I CAN'T! Hesse će pričekati. Da. Sori čika Hermann.

Marčelo je inače talentiran glazbenik, pisac i profesor srpskog jezika, ja ga slušam od svoje 15. godine i sa svakim novim albumom i knjigom je sve bolji i bolji. Napisao je do sada dva romana (Zajedno sami, 2008. i Malterego, 2012.) i jednu zbirku raznih kratkih priča (O ljudima, psima i mišima, 2009.)  naravno da ih imam sve, i naravno da ih je sve potpisao :D

Nisam neki zagorjeli fan, ne volim tu riječ, samo iznimno volim i cijenim njegov rad, i uvijek ću. Jedan je od umjetnika koji me, odrastajući uz njegov rad, formirao u osobu kakva jesam i proširio vidike. I još uvijek to čini :)

No nisam stala samo na kupnji Šelićevog novog romana, nope, Selma je potrošila previše para, ali izašla sretnija no ikad iz paviljona :)

Kupila sam ukupno 8 knjiga, 8 novih ljubavi za koje nemam mjesta na polici igdje u sobi. Majka me se htjela odreći kad je čula cifru koju sam potrošila na, kako ih ona zove 'budalaštinje'.

Mene briga, ja presretna :)

Dvije-tri-pedeset i šest o meni

-zovem se Selma (kao što ste mogli i sami vidjeti)

-imam 21 godinu (kao da to ikoga zanima)

-kavoholičar sam (to je mali, topao, mirisan zen napitak za um, bez kojeg ne mogu)

-obožavam knjige (čekam dan kad će mi pasti s polica na glavu i ubiti me, previše ih je)

-volim i crtati (opušta me)

-bavim se i fotografijom (i to vam rekoh u prvom postu)

-volim SF i fantasy filmove (Star Wars, Harry Potter, LOTR frik)

-volim pjevati (iako zvučim kao pregažena mačka koja se zadnjim atomima snage želi tjerati)

-volim video produkciju (skupljam novce za boji fotić i bacam se na snimanje kratkometražnih art filmova, već sam par scenarija napisala)

-volim makeup (radim kao vizažistica već par godina, no samo iz hobija. Zabavno je, to mi je kao crtanje, a ljudsko lice je platno, još si i zaradim fino :) )

-volim se klizati u fluffy čarapama po parketu s dezićem u ruci održati solo koncert i glumiti rock zvijezdu

-volim ljude (ne sve naravno, ali posebna smo bića. Čudna, ali posebna. I volim što smo svi toliko različiti, od svakoga naučim ponešto. Posebno volim one sa stavom i dobrim smislom za humor. I umjetnike.)

-volim i romantiku (ne svijeće, cvijeće i pizdarije. Meni je romantika pogled pun topline, lijepa riječ tu i tamo, i dodiri. Baš sam bljuc)

-ovan sam po horoskopu, sa podznakom raka (dvije potpune astrološke suprotnosti, nije ni čudo što sam zbunjena)

-disketa mi je baš super riječ (šteta što se više ne koriste ta kockasta čuda sa zabavnim metalnim dijelom koji sam uvijek pokidala igrajući se) -ovo sam morala napisati jer mi je baš palo na pamet upravo, i od ogromne je važnosti za opstanak čovječanstva.

-imam mali milijun hobija (između ovih koje sam navela, izrađujem sve živo, od svih mogućih materijala, oslikavam sve što se da oslikati, i dangubim-to je isto hobi, šta :D)

-volim se glupirati (šta volim, obožavam. Glupirati ću se i kad budem imala 80, ne treba život shvaćati preozbiljno, umrijet ćemo svi ionako)

-po struci sam med. sestra, studiram fizioterapiju (3. godinu gulim trenutno)

-imam nekoliko javnih ličnosti koje smatram bogovima (Tarantino, Tesla, Marčelo, Kundera i Bukowski)

-panično se bojim buba i insekata (ansdashjlacnaslšpwelrćčwekfwjefnk! stresem se čim pomislim na njih, i da ovo sam stvarno natipkala dok sam se stresala od užasa :D)

-zaljubljena sam 90% vremena (ne nužno uvijek u osobe, nekad u knjige, nekad u kolač.)

-ne volim kompliciranja

-volim jazz ( evo vam malo orgazma ovdje )

-plešem trbušni (želja mi je upisati i Tribal Fusion bellydance)

-često sam direktna i bez dlake na jeziku pa me smatraju bezobraznom (nisam, jednostavno se ježim uljepšavanja i okolišanja)

-zajebavam se 90% vremena (problem nastaje kad me ljudi shvate ozbiljno)

-vesela sam skoro uvijek (onako, iritantno, nepodnošljivo vesela :D)

-uživam u iritiranju ljudi

-obožavam zajebavati malu djecu

-ne pada mi više ništa na pamet, evo vam fotka mene i međeda

Ples na litici melankolije

Nisam dugo pisala.
Previše posla odjednom, no skužila sam da puno bolje funkcioniram kad imam previše posla pa ne stignem razmišljati o glupostima koje se motaju po glavi. Odgovara mi to.

Sad me boli glava pa nešto razmišljam o ljudima. Valjda me zato i boli.
Čudne biljke. Dok sam bila mala nitko mi nije rekao da ću morati učiti sebe kako da funkcioniram s drugima, oduvijek sam mislila da to dolazi prirodno, samo od sebe, da nema tu prevelike filozofije.
Ispada da tako funkcionira samo s rijetkima, i to samo kod rijetkih.

Živcira me malo što moram promisliti glavom prije svega što kažem ili učinim. To tako ubija spontanost, strast, razigranost..
Kaže mi sestra: ''Ne možeš uvijek biti to naivno, sanjarsko dijete koje jesi'' uvijek sam joj prkosila s time da mogu, no nikad joj nisam htjela priznati da je u pravu, iako sam to i sama odmah dobro znala.

Ništa posebno kod mene inače, tražim sreću u nesreći i dalje. A vi, kako 'te? :)

Jedan subotnji

Nikad ne požalim kad ustanem ranije ujutro, pa nisam ni danas.
Iako nisam jutarnja osoba. Uopće. U stanju sam ubiti čovjeka ako mi se zamjeri ujutro, ili me tjera da pričam dok sam pospana. No eto, danas sam nekako izgmizala iz toplog kreveta. Iako jedva. Legla sam negdje oko 5 (sjebaniji mi je bioritam od stanja u državi) i ustala u pola 9. Hahah, da, 3 i pol sata sna, i još nisam pospana, a treba ići i raditi večeras, sve me strah kako će to ispasti.

No, odoh ja u digresiju, ustala sam ovako rano jer smo Sara i ja išle do NSB-a u kupnju knjiga. Da, toliki smo štreberi. Šta vam je, vrhunske knjige na engleskom za 10kn! Dobro, većina je sveučilišna literatura, no ima stvarno odličnih primjeraka, svašta se da naći. Natrpale smo se knjigama, piknula sam dvije (Bipolar disorder i Quick and easy medical terminology) možda zatreba za faks. A i da ne zatreba, pročitat će se, zanimljive su. Subotom se najčešće od 10 do 14h održava rasprodaja, pa tko će biti u mogućnosti neka svrati u Nacionalnu Sveučilišnu biblioteku :)

I tako, knjige u ručice i vodim ja Saru u svoj omiljeni birc, došle mi, žvaćemo muffine i pijemo kavu, kad ono ustane čovjek odjednom i krene nešto pričati cijelom kafiću, a nas dvije se ukopale na mjestu i razmjenjujemo zbunjene poglede.

Pogleda Sara i vidi plakat na kojem piše ''Jutro poezije u kafiću Berka, svake subote od 11h''
i malo se zacrvenjesmo. Nismo znale, jel. Bile jedini tukci tamo među punim bircom ljudi koji su došli čitati svoju poeziju :D
Što je na kraju ispalo super. Jer nam eto nitko nije ništa zamjerio, a uživale smo slušajući poeziju tih ljudi, mlađih, starijih, još starijih... divnih talenata ima.
Ja sam se malo i zaljubila u jednog karizmatičnog momka koji je s takvom strašću i zanesenošću citirao te svoje pjesme da mi je čeljust malo ostrugala pod.
Padam na umjetnike. I načitane likove. Što si čudniji to je veća vjerojatnost da ćeš mi se svidjeti.

Odlučile smo da sljedeću subotu ujutro ponavljamo isto. Valja se i kulturno uzdignuti ponekad. :D

Ne bi ja ovo čitala da sam ti.

Čudna sam sama sebi u zadnje vrijeme. Kao da radim neki 'reset' u glavi.
Neka jesenska depresija me uhvatila, ne izlazim iz kuće već danima, naoružala sam se knjigama, čokoladom, filmovima i toplom dekom.
Što mi je i čudno jer i nisam depresivna. Barem mislim da nisam, ne znam. Indiferentna sam nekako, sve mi je svejedno.

Dobra strana te, nazovimo ju jesenska hibernacija, je što preispitaš sve. I sebe i ljude oko sebe. Krenem razmišljati pa se zalaufam i onda nema nazad. Zapravo i nisam sigurna koliko je to dobra strana.

Hesse mi je sprčkao moždane vijuge malo.

Previše sam cinična u zadnje vrijeme (više nego inače)  i previše negativna.
Ako poznajem sebe, a poznajem, ovo će proći kroz koji tjedan. Traje već 10ak dana, moglo bi to uskoro.
POKRENI SE SELMA, SUNCE TI TVOJE POLJUBIM, I NE KUKAJ.

Nemam bipolarni ili ikakav poremećaj, zdrava sam, piše mi u medicinskom kartonu tako. Osim ako me ne lažu.. ejh, masonska posla.

Da izvinete ovaj post.
Čuj mene, ne ispričam se na prethodnom gdje sam opsovala gore od jedne babe u vlaku koja se stalno dere riječi koje nemam snage ni napisati koliko su gadne, nego ovdje gdje samo pristojno liječim svoje neuroze.
Čudna sam biljka baš.

Jao da, upišala sam se skoro od smijeha na ovo hahahah, povećajte si malo ako ne vidite.