Coffee-Olive Oil-Honey Face Peeling

Volim zujati po kuhinji i miksati sve što imam :D
Ovaj piling je toliko jednostavan za napraviti, a čuda radi. Ne volim one kupovne pilinge i maske za lice, uvijek mi je draže miksati ih sama, net je pun homemade recepata koji zaista djeluju, a ne trpate na lice nikakvu kemiju.

Krenimo, treba vam:
-1 čajna žličica mljevene kave (ako imate osjetljivu kožu iskoristite talog od kave koju ste popili, nježnije su granule :) )

-1 čajna žličica meda

-1 čajna žličica ekstra djevičanskog maslinovog ulja

Sve izmiksate u maloj šalici i to otprilike izgleda ovako:


   

Da, odvratno izgleda :D
Gnjecavo je i na dodir :D
Utrljate malu količinu na jagodice prstiju i umasirate po cijelom licu, izbjegavajući područje oko očiju. Nemojte se gledati u ogledalo, prepast ćete se :D
Isperete mlakom vodom, obrišete čistim ručnikom i kasnije nanesete svoju najdražu hidratantnu kremu za lice.

Koža bude mekana k'o bebina guza, doslovno. :)
Med i maslinovo ulje hidratiziraju, dok granule kave odstranjuju nečistoće i mrtve stanice kože, a kofein poboljšava mikro cirkulaciju i razbuđuje cijelo lice.

Ja ju napravim jednom tjedno, ili jednom u 10 dana ili kada osjetim da mi je potreban piling.

Ovime sam stvarno zadovoljna, ako imate i vi neki svoj homemade recept za piling ili masku za lice, slobodno podijelite u komentaru, sve me zanima :D

Random wishlist

Set ovih mačkastih tanjurića. Divni su.

Ovo ću si napraviti 100% :)

Leica M9. Pomirila sam se s time da je nikad neću imati jer košta bogatstvo. Ali je najdivnije foto čudo na svijetu.

Ovakvu kolekciju Kunderinih knjiga. Imala bi ju već do sada da nisu zasebno toliko skupe, ali polako. Jedna po jedna. :)

Između ovog sata i mene je bila ljubav na prvi pogled. Michael Kors zna znanje. Ne patim na marke inače, ja bi se zadovoljila i onom kopijom od 100kn, jednako je divna :)

Sigmini kabuki kistići. A i ostalu Sigma kolekciju, zašto ne.

Ovo iluminirajuće čudo je nešto najljepše na svijetu, probala sam ga jednom i moji obrazi ga obožavaju. Kada ću biti u stanju priuštiti si ga, i budem.

Ovu malu divnost sam danas vidjela u Algoritmu i zaljubila se. Hobbit notebook/sketchbook. Oh I want it!

Jer obožavam čajeve, i jer želim jednom ovakvu malu fensi drvenu kutijicu gdje ću ih čuvati :)

Jer kavu volim još više od čajeva :D Želja mi je isprobati kavu iz svih zemalja. Umjesto suvenira od ljudi počinjem tražiti vrećicu tradicionalne kave :)

Dovoljno za sada, ne želim pretjerati :D

O retardiranim komentarima na portalima..

Koliko dijagnoza danas moraš imati da bi se upustio u komentiranje članaka na portalima? Ozbiljno. Nisam do sada naletila niti na jedan normalan, ne seksistički komentar, samo na loše pokušaje tobože ironičnog humora.

Članak o nestaloj djevojci ima samo šovinističke ispade, nikoga nije briga što je zapravo s tom djevojkom, kako je njenim roditeljima i obitelji, boji li se, je li živa? Ma boli njih kurac, nek' su prosrali tih par riječi što im mozak dozvoljava i usrećili se na par sekundi. Fuj. Evolucija nije napredovala da bi se množili takvi ljudi, da bi odgajali djecu u svoja zadrta četiri zida i širili mržnju na sve što se kosi sa njihovim idealima.

Ne ljute me, rastužuju me, što je i gore. Rastužuje me to zatvaranje mozga u kutiju i odbijanje svega novog. Ne daj bože da si dozvoliš malo tolerancije, ejh, kakav bi izrod bio. Bolje je zato na svaki politički članak ostaviti svoj veliki 'domoljubni' komentar i ponositi se svojom glupošću. Objasniti djetetu (po mogućnosti krivo) tko su bili Tuđman, Pavelić, Gotovina i ostatak ekipe, a ne objasniti mu tko su bili Hesse, Dickens, Isaac Newton, Tesla, Matoš, Krleža..

Jer lakše je naučiti dijete da mrzi crnce, srbe i homoseksualce nego da ga jednostavno voliš, i naučiš da voli druge unatoč drukčijem načinu života i pogleda na svijet, naučiš da preispituje ono što zna, da poštuje.. Za ovo drugo treba ipak nešto inteligencije, emotivne i mentalne, a to ti već zahtjeva previše posla.

   

  

Tegiraše me

Tegirala me Sara.
Kaže, moraš odgovoriti na ova pitanja. Mogla si i kreativnija biti ženo :P
Šalim se, dobra su.
Nego, da se bacim na posao..

1. Koliko ti treba da natipkaš i središ post?

Najčešće samo krenem pisati. Kasnije pročitam, ispravim greške, dovedem post u red i objavim ako mi se svidi.
Nekad budem gotova za čas, ali često to zna potrajati..

2. Što si zadnje jela?

Salatu od tune sa integralnim pecivom sa sjemenkama i neku savršenu čokoladu OMNOMNOM :D

3. Najdraži čaj...

Twinings-Lady Grey. Obožavam ga!
Veliki sam fan crnih čajeva. Pravim se englez pa ih pijem s mlijekom, fini su :)

4. Najdraži super heroj

Batman je prilično badass. Ima najzanimljiviju priču od svih tih super junaka.
Imam i najdražeg supervillaina. Joker naravno. I to samo zbog Heath Ledgera koji ga je tako fantastično odglumio, R.I.P.

5. Kombiniraš li boju grudnjaka, gaćica, čarapa?

6. Jesi li upoznala nekoga koga pratiš na blogu?

Gore navedenu Saru, ali nju znam od djetinjstva.
Nisam, iako se i dalje nadam pivu u Sarajevu s Dajdžom :D

7. Koliko si visoka?

162cm

Metar i žilet, štob' se reklo. Ali meni je super što sam mala :D

8. Voliš li svoje susjede?

Na sreću, susjedi su mi jako dragi ljudi. Preko puta mene živi mladi bračni par, ona je patologinja, a on psiholog (našli su se :D) on uvijek ima spremno nešto da me podjebava, ja da mu vratim istom mjerom, a ona da ga lupne iza uha kad pretjera, super su :D

9. Linkaj najdražu pjesmu/pjevača/band.

Joj ne volim ovakva pitanja. Kako izabrati samo jedno?!
Moj najdraži glazbenik je Marčelo, ali najdraža pjesma začudno nije njegova. Već ova ovdje :)

10. Koliko imaš godina?

22 :)

Ovo je bilo slatko. Hvala na taggu Saro :)

Ja bi sada kao trebala izabrati žrtve, jel, tegirati ću nekoliko vas koji ste već bili tegirani, no ne morate pisati postove o tome već mi samo odgovorite u komentarima, čisto zato jer me zanimaju vaši odgovori :)

Biram ove pokemone:

Sarina Tvornica

Bitchy Dust

Littlemissconfused

Romana

Little Sukie

Electric Anleah

Milica

Oblak

Myperfectlounge

Martina


Pitanjca:

1. Koji ti je bio najdraži predmet u srednjoj školi i zašto?

2. Da imaš brdo para, što bi prvo napravila?

3. Možeš li zamisliti život u nekoj drugoj zemlji?

4. Bi li radije izabrala sposobnost letenja ili nevidljivost?

5. Do koje godine si piškila u krevet? :D

6. Najdraži suvenir koji si dobila i odakle je?

7. Najdraže knjige?

8. Bi li radije sposobnost vraćanja u prošlost i ispravljanja nekih stvari ili odlazak u budućnost? Ili ništa od navedenog :D

9. Najdraža osobina kod ljudi?

10. Kada si zadnji put bila na dejtu i kako je prošao? :)

Don't kill me, please :D

Pozdrav :D

Nije me bilo.. pa.. previše. Isprike na tome. Bila sam ovdje, čitala vas, tu i tamo ostavila koji komentar, ali nisam pisala. Upala sam u neki vrtlog obaveza i čudnog stanja (hej barem nije drugo stanje! :D ..No? Okaaaay :(  )pa mi nije bilo do pisanja. Like anyone cares, and I love you for that. :D

Nikad mi nije išlo pisanje, pa ni ovo trkeljanje po blogu, ali zafalilo mi je.
So, I'm back. And I kinda missed you guys.

:*

*Popraviti ovaj šugav dan :check:

Slučajno naletila na ovo maloprije i evo plačem od smijeha, popravilo mi je ovo dan, a baš je bio nekakav šugav.
Thank you Ellen! :D

Nakupovala sam si haljinica slatkih, nove tenisice, i evo sad sjedim s praznim novčanikom i čekam proljeće.

Kava uz crtić-najbolja kava

Ne volim ovaj novi Cartoon Network, hoću onaj iz devedesetih kad sam kao klinka ustajala ujutro i gledala sve one awesome stare crtiće. Iako se i danas tu i tamo i na ovom novom, komercijaliziranom CN-u može naći koji dobar. 

Evo npr, meni je Adventure Time genijalan :D Njega svako jutro uz kavu gledam (da, počela sam se dizati ujutro iako ne moram, malo popravljam bioritam i tako to.)

Ne znam eto, toliko mi je simpatičan taj Adventure Time, i ovi likovi su čudno preslatki, i baš se nasmijem k'o kreten nekad.

Mater mi se smije jer ima curetinu od 22 koja joj ujutro ne da da gleda turske serije jer ona hoće svoj crtić pogledati. I ja se sebi nasmijem, 'ta ću.

Krenem često razmišljati o sebi, i takvo sam dijete ponekad. Nije to ni loše, sve dok razumno postupaš oko bitnih stvari, a sitnice poput jutarnjih rituala, i izbezumljenosti i sjaja u očima kad posjetiš trgovinu s igračkama su ionako oni kratki trenuci istinske sreće :D

U BBI-u u Sarajevu sam vidjela Darth Maulov lightsaber, onaj dvofazni crveni! i malo mi je falilo da ga kupim. Sreća moja pa nisam imala para uz sebe jer to sranje plastično košta 90 maraka. Razum kao da mi malo odmori u trgovini igračkama.

Ali veselim se jer ću jednog dana imati dijete, možda djecu, ne znam, koje će imati mamu da gleda crtiće s njim/njom, i igra se s njenim/njegovim igračkama. Jedva čekam da tom djetetu kupim legiće. Mislim da mi neće biti kraja.

Šalim se, ne čekam jedva :D Nisam neka children osoba, volim klince strašno, ali me brzo izmore. Imam dvije nećakinje i jednog nećaka koje istinski obožavam, ali se umorim kad sam cijeli dan s njima, pa cijenim što su mi tek 22 i što neću tako skoro imati svoje. Nadam se. :D

Malo kukam, malo pišem o Sarajevu.

Pa ne mogu više ovu zimu, koji je ovo vrag, ni u 1. mjesecu nije ovako bilo. Poželjela sam proljeće više nego išta, i to ne samo za vikend, nego kad već dođe nek' i ostane. Proljeće pička si, da znaš.

Izvinite na izražavanju, isfrustrirana sam manjkom sunca.

Bila sam u Sarajevu. Opet :) Meni Sarajeva nikad dosta, i uživala sam, prilično. Vratila se deblja i sretnija, sa malo bolova u leđima od busa, ali ništa zato.

Evo vam i fotka jedna. Samo jedna jer ove ostale nisu za javnost :D

Malo je reći da sam se smrzla dok sam ju fotkala, ekspozicija na 30 sekundi i cupkanje kraj stativa na minus temperaturi :D Ali bilo je prilično vedro, što je neobično za skoro uvijek maglovito Sarajevo pa sam to morala iskoristiti. Nisam puno pejzaža fotkala, imam i od zadnjeg puta, a i uvijek volim ostaviti još lokacija za svaki put kad se vratim. Ostale fotke su glupiranja sa društvom, pijani pokušaji slikavanja u klubu i tako dalje. :D


Čekam lijepo vrijeme da opet krenem trčati, taman sam bila krenula i zahladilo je, pa su kiše počele, pa sad i ovaj snijeg, opet ću ispasti iz kondicije do tad, a nije da mi i motivaciji dugo treba da ispari :D

Nadam se da ste svi dobro, unatoč ovom nepostojećem proljeću.
:*

Isplati se biti strpljiv. Dobre stvari te uvijek negdje čekaju, zahvalna sam na dobrim stvarima i dobrim ljudima.

Nego, da se malo vratim sebi. Mislim da mi je mobitel opsjeo neki zloduh. Ozbiljna sam :D Pali mu se svjetlo bez ikakvog razloga i to uvijek na okrugao sat, nikad na 4:02, 17:14, ne, uvijek na 4:00, 17:00, 13:00 i to kad se njemu sprdne kako koji dan. Onda se gasi pa mi budilica ne zvoni ujutro, pa počne vibrirati iz čista mira bez da me itko zove, bez da stiže poruka ili mail. Zloduh, kažem vam. :D



Crko mi je i moj voljeni fotić. R.I.P. Canon, fino smo se družili ove 4 godine. Skupljam sada za novi, treba mi SAMO 7500kn. Veselo. :D
Sad fotkam analognim, iako mi baš fali moj fotić. I ja se za svašta vežem, bože mili.


Idem u Sarajevo sutra. Poželjela sam dobrih ćevapa i mojih ljudi tamo, posudila sam od dragog mi prijatelja fotić pa ću se vratiti i s dobrim fotkama. I par kila deblja pretpostavljam :D
Neka, čim je od ćevapa i pite, dobro je.


Potrošili ste upravo par dragocjenih minuta na moje baljezganje, izvinite eto što sam tipkala, tipkala sam. Danas barem :D

Ljubite se, grlite se, bit će hladno za vikend-grijte se s nekim. :*

Vrijeme liječi sve, samo ne na vrijeme.

Baš imam talent za ovo krivo vrijeme. Često me spopadne sve krivo. Krivo vrijeme, krivo mjesto, krivi dan, krive ljubavi, krivi ljudi, krive misli.
No vrijeme ima taj jedan trik. Kad malo prođe, ostane iza, shvatiš da vrijeme uopće nije bilo krivo, sve se na kraju nekako magično posloži.


Sva ta sranja što se događaju i izazivaju bol nose jedan ogroman paket sa sobom. Jedan veliki paket zrelosti.
Bol nas čini pametnijima, čvršćima. To je samo dio nas s kojim se treba znati nositi, kojem ćeš na kraju biti zahvalan jer si ovo što jesi danas.

Rose Tattoo

Tu sam. Čitam vas. Slabije komentiram, još slabije pišem jer sam imala neki čudan period druženja samo sa sobom i knjigama. To je zbog zime i snijega kojeg stvarno ne volim, depresivan je i beskoristan, taj snijeg nema ama baš nikakvu ulogu sem da se pretvori u bljuzgu i naživcira me.

Nego, proljeće je. Meni jest, zajebi kalendar, čim je sunca meni je proljeće. A proljeće je divan period za pokrenuti se, izaći van, upiti malo sunca i rastegnuti osmijeh na lice.

Imali smo jednom a faksu vježbu iz komunikacijskih vještina, ako se gledate u ogledalo jednu minutu i nasmijete se sebi, počet ćete se od srca smijati i popraviti si raspoloženje. Da, izgledat ćete si kao kreten najveći jer se smijete vlastitom odrazu, ali funkcionira! :D

Htjela sam još nešto bitno tu napisati i eto, zaboravila.
Nema veze, evo vam pjesma, meni ne izlazi iz glave već tjednima.

Uživajte. I do tipkanja... smijte se :)

Jedan lijeni.

Da vi samo znate kako ja postiđeno kuckam ovaj post. Kao i svaki prije njega kad ne pišem duže vrijeme.

Letargična sam za popizdit. Samo bi spavala, smucala se po sobi sa šalicom Lady Grey čaja s mlijekom i knjigom u ruci.

Čitam Šalkovića trenutno, roman ''Pala karta'' tamo iz 2003. još, i iznenađujuće je dobar. Čitam o svim tim putovanjima i iskustvima koje je prošao bez kinte u džepu, o prečudnim i zanimljivim ljudima koje je upoznao, i poželim strpati u ruksak najosnovnije stvari i odlutati na drugi kontinent. Skupiti iskustva, vidjeti gdje će me putevi odvesti. Možda budem striptizeta negdje u Coloradu. Hahah, jebeš to, nit znam plesat, nit' imam sise. Onda se još malo prizemljim kad vidim da imam ušteđenih 20 eura i da s time ne mogu ni do Karlovca.

Sjetila sam se upravo da sam poslala prije ne znam ni sama koliko mjeseci pismo budućoj sebi na http://www.futureme.org/  iskreno, ni ne sjećam se što sam si napisala više, a mislim da stiže tek za godinu dana. U prethodnim pismima sam psovala samu sebe i baš sam se onako, pošteno nasmijala čitajući ih. Ako niste znali za to, probajte, možda i vi nasmijete buduće sebe :D

p.s. sanjala sam našeg Dajdžu jučer, a ne znam ni kako izgleda čovjek.

Budimpešta

Odlučila sam krenuti s Budimpeštom jer sam tamo bila prije Švicarske, pa eto, Švica ide nakon ovoga. Ovo mi je bio prvi put u Budimpešti, i unatoč tome što sam se smrzla više nego ikad, oduševio me grad. Bila sam samo jedan dan tamo pa ga nisam uspjela ni upoznati kako spada, ali za prvi put, dovoljno, vratiti ću se opet, sigurna sam. :) 

      Neću puno pisati, evo vam fotke. (preporučam kliknuti na njih pa ih listati u onom posebnom prozoru, ovako su male :) )

Ni smrznuti prsti me nisu spriječili za malo duge ekspozicije

Jedna iz metroa! Ovo mi je bio prvi put da sam bila u metrou i sve mi to izgleda kao da sam upala u scenu iz Pottera, svi ti ljudi unutra u mojoj glavi su putovali u Hogwarts :)

Također metro. Simpatični su mi baš :)

Ukrotio je lava :)

SARMA!

Heaven?

Dok sam čekala da mi se ispeče slatka rolica  s cimetom :)

Iduće 3 fotke sam ukrala frendovima s kojima sam išla, da vam pokažem i naše veselo, šareno društvo :)

Teletabisi

Ovaj Shrek je malo nastran, ispipao me.

Eto, mali doživljaj Budimpešte od mene. Ukoliko niste, svakako posjetite grad, ima se što vidjeti :)
Mi smo uletili još i na neki renesansni sajam, divna renesansna glazba, preukusna hrana i gostoljubivi Mađari :)

P.s. ako ćete ikada ići, uzmite obavezno u supermarketu Turo Rudi čokoladice sa sirom unutra. To je nešto najsavršenije na svijetu.

Pozdrav! :*

Evo i ja ću o kosi, može mi se

Piše mi se o kosi, pričekati će malo fotke s puta, imam ih ionako još hrpu za obraditi :D

Enivej, puklo mene nedavno da se ošišam. Tako i bi, dogovorila termin i jutros ode po' metra kose :D
Meni super. I novu boju imam već malo više od mjesec dana.
Raspitivala sam se tu o farbanju u narančasto, i eto, ja se ofarbala.

Evo par fotki nove kose, ja sam baš zadovoljna, volim promjene :D

Hahah, čudna sam si još, trebat će mi da se naviknem. Dobra stvar je što se nasmijem svaki put kad se slučajno u ogledalo pogledam jer i zaboravim koliko sam drastičnu promjenu napravila :D

:*

KONAČNO stigoh kući. Zaista je lijepo putovati, obožavam to, lijepo je obići mjesta po prvi put i diviti se njihovoj ljepoti, ali još je ljepše doći kući. U svoj krevet, svoju kadu, svoj wc, svoj sobičak i za svoj brzi internet :D

Nakon 3 tjedna izbivanja, stvarno sam presretna što sam doma. Zagreb mi i nije nešto falio, ali su mi falili moji dragi ljudi.

Bila sam kod sestre u Neuchatelu, igrala se s malim nećakinjama, skijala, obilazila Genevu i Lausanne-u, fotkala, prežderavala se sirom i čokoladom, i uživala :)
Morala sam produžiti ostanak jer sam se razbolila taman kad sam trebala krenuti.
Čitam vam sad sve postove koje sam propustila i vidim da se svašta izdogađalo u ovom kratkom periodu :D

Eto, očekujte fotke uskoro, razmišljam da li da to sve potrpam u jedan post ili da rasporedim u par njih, jer imam 74893279823789 fotki i ne mogu se odlučiti koje da stavim :D najradije bi sve.

Do čitanja :*

Brzinski

Samo da vam dam do znanja da vas nisam zaboravila. Putujem i ne stignem pisati, no vracam se iduci tjedan i nadonkaditi cu sve :)


Imam hrpu fotki iz Budimpeste i Svicarske pa ne zamjerite ako koju podijelim s vama. Do tada, ostanite dobro i hvatajte par cokoladnih zagrljaja iz Neuchatela :*